Kostić je tada rekao da se na ovaj potez, da otkupi kuću sa okućnicom od 4,5 ara, odlučio „namerno” pošto je pročitao oglas u jednim dnevnim novinama.
„Zahvaljujući vladiki Niškom Irineju i vlasniku jedne firme koja se bavi izradom i prodajom ikona i freski, stupio sam u kontakt sa porodicom Babić, koja je prodavala kuću i imanje gde je pokojni patrijarh rođen”, kazao je on.
Kostić je tada Gvozdenu Otaševiću novinaru Politike kazao da „imanje u Slavoniji nije bilo nikakva pobuda kao imanje, osim što je reč o kući našeg patrijarha”. Kuća je, inače, bila pod hipotekom koju je on odmah isplatio.
„Dogovoreno je da kuća bude pretvorena u spomen-dom patrijarha Pavla, a da crkva i crkveni dom u Kućancima postane manastir”, rekao je Milija Kostić.
Tako je i bilo. Danas je to mesto gde se često pominje ime Milije Kostić i njegove porodice a o tome svedoči i video zapis do kojeg smo došli.
Ovo je dokaz da samo velika dela ostaju, a Kostić se na ovaj način upisao u večnost Srpske pravoslavne crkve.
I brat Milenko je valiki dobročinitelj, podigao nekoliko svetinja
Brat Milenko Kostić kupio je hektar livade u rodnom selu i tu će podići kaluđerski konak i ekonomske zgrade za život i boravak monaha ili monahinja. Parcela se naslanja na jednobrodnu crkvu Svetog Pantelejmona koja je sagrađena 2000. godine, takođe po Kostićevoj želji, odmah ispod roditeljske kuće u Kotraži.
– Time ću, po blagoslovu vladičanskom, podići manastir, dokupiti još zemlje i sve priložiti Žičkoj eparhiji. Neka tako ostane koja živa duša na ovim prostorima koje svi polako ostavljaju – kazao je u leto 2011 godine Gvozdenu Otašević za „Politiku“ Milenko koji je sa 15 godina i pozajmljenim novcem za autobusku kartu navek napustio zavičajno selo, udaljeno 11 kilometara od Guče putem za Ivanjicu, ali se često vraća na taj vis.
Pripoveda da je Crkva Svetog Pantelejmona (sa grčkog = svemilostivi), nadomak imanja Kostića, čak 127 leta bila „jedan kamen u trnjaku“.
– Podigli su je i osveštali 1790. godine naši pradedovi i posvetili Svetom Đorđu. Ali, Turci su je sravnili sa zemljom 1873, ne ostavljajući ni beleg. Pored tog crkvišta prolazili smo dok nas je pokojna baba Cmiljana vodila na pričest u drugu seosku crkvu i ona mi je ostavila u amanet da, ako se nekad zaimam, uspravim srušenu bogomolju.
Dogodilo se oboje: on je postao imućan čovek a hram je počeo ponovo da zvoni u poslednjoj godini prošlog milenijuma.
– Tu postoji jedna zanimljiva činjenica, koja mi se često vraća u misli, a uvek kad dođem ovde. Dok je bila u ruševinama, četiri puta sam sanjao kako obnavljam tu crkvu. A kad je sagrađena, nikad mi više nije došla u san ispričao je Kostić.
GZS
Dodaj sliku
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, šovinističke ili preteće poruke neće biti objavljeni. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne održavaju stavove Glasa Zapadne Srbije.
Župana Stracimira 9/1, Čačak
redakcija@glaszapadnesrbije.rs | cacakvideo@yahoo.com
Izdavač: Privredno društvo GZS doo Čačak.
Glavni i odgovorni urednik: Gvozden Nikolić.
Registar javnih glasila Republike Srbije broj: IN000143.
Izrada: DD Coding
© Glas Zapadne Srbije 2025. Sva prava zadržana.