
ali ima ogromne kapacitete koji na žalost u najvećoj meri za sada nisu iskorišćeni.
„Gde god se okrenete u našim selima, to je netaknuta priroda, a prirodne lepote su nestvarne, kao razglednice. Onaj ko dođe i to vidi, dovoljno mu je da napuni svoju dušu, da udiše svež vazduh, gde se u većini sela nalaze takva strujanja vazduha poznatija kao ruže vetrova, ili da piju čistu izvorsku vodu i reklo bi se da je to dovoljno. Ali uz to postoji i mnogo prirodnih rariteta, pa tako ako krenemo od Brezne to je prelepa visoravan, na suprotnom kraju opštine je visoravan Krnjača na 1300 metara nadmorske visine. Sa druge strane imamo Ljeskovac iznad Pribojske Banje koja je postala izuzetno poznato odmaralište, koje će nadamo se procvetati dolaskom gondole sa Tornika u Pribojsku Banju. Četvrta destinacija je Javorje, najviši vrh u opštini Priboj, to je planina, šuma, nešto što je izvrsno za one koji vole uživanje u prirodi”, kazao je član opštinskog veća zadužen za rurarlni razvoj, Dragan Ljeljen.

Selo Brezna, foto: GZS
Prema njegovim rečima svi ti potencijali bi se mogli nazvati prirodnim znamenitostima, poput izvorskih voda, veličanstvenih kanjona i brojnih drugih krajolika kojima obiluju skoro sva sela u opštini Priboj.
„Zanimljivo je da imamo dva kanjona Sućeske, jedan je u MZ Sastavci, drugi u MZ Bučje, tamo gde se planira izgradnja planinarske kuće Srbije. To su okomite stene visoke i do 300 metara što je predivno i za planinare ali i za oko posmatrača”, istakao je Ljeljen.
Crkva u Bučju, foto: GZS
Osim prirodnih lepota, bogatu istorijsku prošlost potvrđuje i pet gradskih utvrđenja koja se nalaze na današnjem seoskom području, kao što je Jagat na brdu Bić, zatim u Sjeverinu - Jerinin grad, zatim u MZ Zabrnjica, takozvana Gradina iznad Ljubatovića, u MZ Krajčinovići u selu Kukurovići Zaostro i Oštrik u MZ Kratovo.

Utvrđenje Jagat, foto: GZS
Ljeljen je naglasio da se na svaku tu kotu može stići automobilom za 15 – 20 minuta iz centra grada.

Jerinin grad, foto: GZS
On je podsetio da na teritoriji opštine Priboj u seoskim mesnim zajednicama, postoje već razrađene planinarske staze sa odmorištima za uživanje u pogledu.
Što se tiče izgrađenih smeštajnih kapaciteta za odmor na selu, Ljeljen kaže da se i tu vidi blagi pomak.

Član opštinskog veća zadužen za ruraralni razvoj Dragan Ljeljen, foto: GZS
„Kada je reč o Pribojskoj Banji većina domaćinstava koja se bave turizmom su kategorisana i ona se uglavnom bave banjskim turizmom, u MZ Bučje imamo apartmane, u Krnjači, na koti Čemerno, krenulo se u izgradnju apartmana, turističkih bungalova, na oko 1300 metara nadmorske visine, a tu je u blizini Ledena pećina, ponornica, planinarska kuća, nova crkva ali i nova škola u prirodi. Sa druge strane u MZ Strmac nalazi se nekada najlepša seoska škola u Srbiji koja nažalost kao i mnoge druge ne radi i ideja je da kad se završi ova u Bučju i ona bude osposobljena, tako da ćemo na dva dela pribojske opštine imati kapacitete tog tipa”, pojasnio je član opštinskog veća za rurarlni razvoj.
Selo Krnjača, foto: GZS
On je naglasio, da kada je reč o turističkim potencijalima za odmor na selu, ne smeju se izostaviti ni kulturno – istorijske znamenitosti.
„Ako krenete dolinom Poblaćnice, pored arheoloških utvrđenja i iskopina, imamo crkvu Mehmed paše Sokolovića, koja je posvećena njegovoj majci. Da li je taj podatak tačan ili je to pak zadužbina Nemanjića ne znamo, ali legenda kaže da je to zadužbina Mehmed paše Sokolovića. U Pribojskim Golešima imamo crkvu na Rastini posvećenu Pokrovu presvete Bogorodice, ona je i dalje drvena i to je bila pomesna crkva za taj kraj. Prosto da nema sela u našoj opštini a da nemamo takvu destinaciju. A s obzirom na to da je opština Priboj multietnička sredina, imamo i druge verske objekte, poput džamije u MZ Zabrnjica, zatim u Strmcu i Sjeverinu kada je Zabrđe u pitanju, kao i u selu Zaostrog. Tako da postoje destinacije gde se uz seoski, razvija polako i verski turizam”, rekao je Ljeljen.

Planina Javorje, foto: GZS
Netaknuta priroda u većini pribojskih sela rezultira zdravom hranom, koja se u njima proizvodi, pa se slobodno može reći da je u pitanju organska proizvodnja.
„Ono što je bitno da napomenemo, jeste da je taj narod koji je ostao na selu, očuvao svoju tradiciju, ali i neka jela koja su specifična za ovaj kraj. Opština Priboj podeljena je na dva dela, čak dve trećine opštine je preko Uvca, koji gravitira Crnoj Gori, tamo je jedan od kulinarskih specijaliteta jelo zvano ćeške, sa druge strane kod muslimanskog življa imamo specijalitet redak na ovom području, u pitanju je poslastica, ćetenija ali i sita (tečni pekmez)”.

Tečni pekmez - sita, foto: GZS
Ljeljen ističe i da lokalna samouprava stvara polako uslove za bavljenje seoskim turizmom kroz infrastrukturne radove.
„Koliko god da je u pitanju netaknuta priroda, neophodna je infrastruktura, što znači da imate kuda da dođete, da imate internet, da imate gde i da prespavate, jer današnji turista je aktivan, on neće da boravi pet dana pa čak u nekim slučajevimani dan na jednoj lokaciji, on hoće da obiđe čitavu destinaciju i zato se mi radujemo gradnji te gondole do Pribojske Banje, koja će umnogome proširiti kapacitete opštine Priboj”, zaključio je član opštinskog veća za ruralni razvoj Dragan Ljeljen.

GZS
Dodaj sliku
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, šovinističke ili preteće poruke neće biti objavljeni. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne održavaju stavove Glasa Zapadne Srbije.
Izdavač: Privredno društvo GZS doo Čačak.
Glavni i odgovorni urednik: Gvozden Nikolić.
Registar javnih glasila Republike Srbije broj: IN000143.
Župana Stracimira 9/1, Čačak
redakcija@glaszapadnesrbije.rs | cacakvideo@yahoo.com
Izrada: DD Coding
© Glas Zapadne Srbije 2026. Sva prava zadržana.