LEVO VELIKA POŠTANSKA
close
banner-itembanner-itembanner-item

PROROČKE REČI RADOŠA BAJIĆA: „PRANJANCI NISU NI SVESNI ŠTA ĆE OVAJ KRAJ BITI ZA DESET GODINA – AKO BI PREDSEDNIK AMERIKE DOŠAO U SRBIJU, OVO JE JEDINO SELO KOJE BI POSETIO“

20/09/20268comment
PROROČKE REČI RADOŠA BAJIĆA: „PRANJANCI NISU NI SVESNI ŠTA ĆE OVAJ KRAJ BITI ZA DESET GODINA – AKO BI PREDSEDNIK AMERIKE DOŠAO U SRBIJU, OVO JE JEDINO SELO KOJE BI POSETIO“
PRANJANI – Među gostima jučerašnjeg obeležavanja 82. godišnjice Misije „Halijard“ u Pranjanima bio je i

Radoš Bajić, jedan od najpoznatijih srpskih glumaca, scenarista i reditelja, čovek koji je veliku priču Galovića polja pretočio u igrani film „Heroji Halijarda“. Njegov dolazak imao je posebnu simboliku – vratio se na mesto čiju je istoriju svojim filmom približio generacijama koje o njoj gotovo ništa nisu znale.

Na Galovića polju juče je održana državna komemorativna svečanost povodom 82 godine od operacije „Vazdušni most – Halijard“. Prema podacima OSS-a koje navodi RTS, tokom operacije spasena su 432 američka i 80 vazduhoplovaca drugih savezničkih zemalja. Pranjani su bili središte operacije, a meštani su na Galovića polju izgradili improvizovanu pistu, skrivali, hranili i pomagali oborene savezničke avijatičare. U njihovom spasavanju učestvovali su pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini pod komandom generala Draže Mihailovića. 

Upravo je tu veliku, ali dugo nedovoljno poznatu priču Radoš Bajić preneo na filmsko platno. Njegovi „Heroji Halijarda“, premijerno prikazani 2023. godine, nisu samo priča o avionima, pilotima i ratnoj operaciji. U središtu filma je porodica Jović, čija su tri sina rastrzana ratom i suprotstavljenim ideologijama – jedan odlazi u Jugoslovensku vojsku u otadžbini, drugi među partizane, dok najmlađi ostaje između dve strane. 

Bajić je tako kroz jednu porodicu prikazao i veliku tragediju tadašnje Srbije: okupaciju, bratoubilaštvo, podele, stradanje, ali i trenutke u kojima su obični ljudi pokazivali izuzetnu humanost. Iza velike vojne operacije u filmu ostaju seljačke kuće, majke, očevi i ljudi koji su rizikovali sopstvene živote da bi spasli nepoznate mladiće koji su padali s neba.

Film je nastajao pet godina, a veliki deo priče vezan je upravo za zapadnu Srbiju. Ključne scene snimane su na prostorima Ravne gore, Suvobora, Pranjana, Leušića, Brajića i Družetića – u kraju u kojem se istorijska drama 1944. godine zaista odvijala. Filmska ekipa brojala je oko 600 ljudi, uz više od 130 glumaca i oko stotinu snimajućih dana.

Bajić je objašnjavajući motive za film govorio upravo o dobročinstvu, prijateljstvu, humanosti i herojstvu srpskog naroda, ali i o njegovim tragičnim podelama. Njegova namera, kako je rekao nakon jedne od projekcija, bila je da film pošalje poruke „dobrote, herojstva, dobročinstva, plemenitosti, humanosti“, ali i nacionalnog pomirenja.

OSTAO DOSLEDAN I VERAN PRANJANIMA

1789886724841

Zato je jučerašnje prisustvo Radoša Bajića u Pranjanima bilo više od dolaska jednog poznatog umetnika na godišnjicu.

Bio je to povratak čoveka koji je priču sa Galovića polja pretvorio u filmsku sliku – priču o pilotima koji su čekali spas, Dražinoj vojsci koja je učestvovala u njihovom izvlačenju i, pre svega, o suvoborskim seljacima koji su u ratnom vihoru otvorili svoje kuće ljudima čija imena nisu znali.

Avioni su sa Galovića polja odavno odleteli. Ljudi koji su ih skrivali i ispraćali gotovo su svi otišli. Ali zahvaljujući istorijskim svedočanstvima, Memorijalnom kompleksu i filmu „Heroji Halijarda“, ostale su slike jednog vremena i jednog velikog podviga.RADOŠ BAJIĆ OSTAVIO DUBOK TRAG U PRANJANIMA – OD „HEROJA HALIJARDA“ DO DOMAĆINA SABORA VIOLINISTA

A Radoš Bajić se juče ponovo našao tamo gde je njegova velika filmska priča zapravo počela – među Pranjancima, na Galovića polju, pod Suvoborom.

1789886952211

Radoš Bajić ostavio je još jedan lep trag u Pranjanima – prihvatio je ulogu domaćina Sabora violinista Srbije i svojim imenom, autoritetom i iskrenom ljubavlju prema selu, narodnoj pesmi i tradiciji dao poseban doprinos manifestaciji koja čuva dušu ovog kraja.

 
 

PROROČKE REČI RADOŠA BAJIĆA: PRANJANCI JOŠ NISU SVESNI ŠTA ĆE NJIHOVO SELO POSTATI

Gotovo proročki danas zvuče reči Radoša Bajića da Pranjanci možda još nisu ni svesni šta će njihovo mesto predstavljati u godinama koje dolaze. Ovo je selo u kojem su obični ljudi u jednom od najtežih vremena pokazali svoju ljudskost i hrabrost, mesto čiju će veliku priču film „Heroji Halijarda“ čuvati od zaborava, dok će je violina, kroz Sabor violinista Srbije, slaviti i uzdizati.

1789887546326

I možda Bajićeve reči zaista nisu daleko od istine. Pranjani su od malog suvoborskog sela postali mesto sećanja na jednu važnu epizodu srpsko-američke ratne istorije. Zato danas ni zamisao da bi jednog dana ovde mogao da zakorači neki američki predsednik ne zvuči sasvim nezamislivo. Bio bi to dolazak na mesto na kojem su srpski seljaci i pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini učestvovali u spasavanju savezničkih, među njima brojnih američkih, vazduhoplovaca – na Galovića polje, gde istorija i danas živi.

GZS(G.Nikolić)

 

Radoš Bajić sabor violinista srbije

Podeli

facebooktwitterpinterestredditlinkedinwhatsappvibertelegrammail

Dodaj komentar

Ime i prezime
Komentar

Dodaj sliku

image-gallery
|
Dodaj linkclose
1+1=

Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, šovinističke ili preteće poruke neće biti objavljeni. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne održavaju stavove Glasa Zapadne Srbije.

Komentari (8)

Realno22/09/2026
To da je izvestan broj savezničkih pilota sa te teritorije na opisani način bio spašen je činjenica ali kako se govori o broju od više od 500 savezničkih pilota (a 2 pilota su u avionu) gde su ostaci tih 250 aviona koji su pali u tom području? Pa nisu valjda baš svi ti avioni do posljednjeg dela pretvoreni u motike i plugove... Ili su možda ti avijatičari čiji su avioni oboreni u Rumuniji i koje kuda po Balkanu pored svih nemačkih kontrola pešačili baš do Pranjana da bi bili spašeni... Da ne bi opet pravili nerealne filmove u kojima će Bata Živojinović i Dragan Nikolić da ubijaju na stotine Nemaca trebalo bi malo realnije i istinitije dokumentovani i napraviti film o onome što se stvarno dogodilo, a ne izmišljene priče u koje ni deca ne mogu poverovati.
Ројалиста22/09/2026
Реални постоји архива, записи и књиге доступне. Џаба некоме објашњавати и указивати ако он у својој глави има изграђен (погрешан) став. Постоји једна особа зове се Џон Капело који је оснивач “Фондација Халијард”бивши аташе US AIR Force код нас. Исто је био скептичан као ви на причу “Ваздушни мост”, док није отишао у US и ушао у архиве. Тамо је нашао и више од онога што му је један Б. Драгићевић испричао. Постоје не само писани документи које није писао неко из комитерне или по налогу “Старог”, “Ћопавог Загорца” и његових следбеника него људи који су били укључени у ту “операцију”. Све после тога је историја која се обновила и са правом треба да се поносимо и обележавамо ми Срби а ви остали имате своје идоле па њих обележавајте. Доста сте нам причали о лажи комунизма и братству и јединиству из ког добро још носимо главе на раменима. Сведело се то или не бившим и садашњим комунистима, разним другим издајницима и државним непријатељима “Мисија Халијард” је била и успела!
Мина 21/09/2026
Када је у питању операција Халијард, да лу је ико поменуо доктора права Ђуру Ђуровића, који је докторирао права на Сорбони, говорио два светска језика и био Дражин преводилац у комуникацији са Американцима.Покренуо је и радио станицу, која је директно комуницирала са Америком.Суђено му је и то је трећи осуђеник са најдужум стажом, кога су комунисти осудили (двадесет година, дужи период самица, па опет пет година, губитак права на делатност и одузимање имовине.Супругу Ану Палигорић, која је из угледне нишко- београдске породице, ћерку војног лекара, који је прешао Албанију и умро 1915 од тифуса лечећи изнурене борце, уцењивали су комунисти и "по казни" премештали са послом из Београда у Сврљиг. Ђуровић је први превео на српски језик "Доктора Дулитла" у Дечјим новинама из Г.Милановца, али под именом свога сапатника из затвора у С. Митровици, пошто овоме није била забрањена делатност.Њгово "Размишљање о смрти", нсписао је када је изашао из затвора, али никада није доживело штанпање.
Жељко М. Прерадовић21/09/2026
Колико тих пилота је учествовало у операцији "Крвави Васкрс", 1944 године? Зна ли се?
Dragoljub21/09/2026
Zašto ne objavite komentar u kome nisam nikoga vređao,niti sam iznosio političke stavove,već sam samo izneo činjenice koje niste znali.Ako ne verujete meni pročitajte knjigu Nikole Milovanovića,,Dragiša Vasić,, ili Kroz tajni arhiv UDBE.
Dragoljub20/09/2026
Bilo je tu i okolnih sela,ali da bi pisao moraš da bar malo znaš istoriju kraja.Raković je bio iz Prijevora,Babović učitelj u Caganjama,ideolog četničkog pokreta Dragiša Vasić i njegov komandir veze kapetan Nikola Milovanović bili su godinu dana u Jančićima u kući u kojoj sam ja rođen.U istoj toj kući se oporavljao jedan od američkih pilota,kojeg je moj deda spasio.U Jančićima na Bjelišu bio je štab Draže Mihailovića,duže vreme,kao i komanda veze vrhovnog štaba na čelu sa čuvenim Pevecom.Nabrojao sam lokacije,a familije gde su odsedali neka ostanu u tajnosti.Dvadeset dve godine posle rata,zbog svega toga moj deda i njegov brat su se godinu dana svako jutro javljali Radenku Mandiću.Tako da znate šta je sve predhodilo spasavanju pilota i odakle su se vukli konci.To ne umanjuje doprinos pomenutih sela,a posebno Pranjana,ali se treba znati istina.
VLADA20/09/2026
,LEPA I HUMANA AKCIJA, NA ŽALOST "ZAHVALIŠE " 99 !
Milka20/09/2026
Bravo za Radosa ,da ova velika priča ostane zauvek zapamćeno,to se svakako bolje pamti gledajući film
DESNO VELIKI POŠTANSKA

Impressum

Izdavač: Privredno društvo GZS doo Čačak.
Glavni i odgovorni urednik: Gvozden Nikolić.
Registar javnih glasila Republike Srbije broj: IN000143.


locationŽupana Stracimira 9/1, Čačak

mailredakcija@glaszapadnesrbije.rs | cacakvideo@yahoo.com


Izrada: DD Coding

© Glas Zapadne Srbije 2026. Sva prava zadržana.