
zaostavštinu Mihaila Milovanovića, prvog akademskog slikara iz užičkog kraja, ratnog slikara u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912–1918. godine i skulptora, kaže za GZS Nemanja Obradović, istoričar.
„Postavka Legata rekonstriusana je 2020.godine i sadrži slike ovog umetnika, knjige iz njegove lične biblioteke, slike, klavir i pisma koja na jedinstven način dočaravaju ljubav između užičkog slikara i njegove najveće ljubavi.Slikarov opus čini oko 150 sačuvanih slika, dok su neke stradale u ratovima. Danas se nalaze u Vojnom muzeju, u Muzeju grada Beograda, u Muzeju savremene umetnosti i Narodnom muzeju u Beogradu, u Muzeju u Valjevu, u Muzeju Matice srpske u Novom Sadu, kao i u užičkom muzeju“, kaže Obradović.

Na Solunskom frontu naslikao je portrete kralja Petra Prvog i regenta Aleksandra i srpskih vojskovođa Putnika, Mišića, Stepanovića, Bojovića, Šturma. Po oslobođenju Srbije je sa porodicom živeo i stvarao u Beogradu, a tridesetih godina prošlog veka se vratio u zavičaj gde je podigao kuću sa ateljeom.
“Legat slikara Mihaila Milovanovića, prvog užičkog akademskog slikara, sadrži 15 slika (ulje na platnu), fotografije, dokumenta, odlikovanja i delove kućnog nameštaja iz zaostavštine porodice Milovanović. Za ovaj Legat Narodni muzej dobio je najveće muzejsko priznanje – nagradu Mihailo Valtrović.Ovaj legat kao stalna muzejska postavka oformljen je 2003. sa ciljem da Užice sačuva sećanje na svog prvog akademskog slikara i sabere njegovu zaostavštinu. Među 450 ovde izloženih predmeta našlo se i 18 Milovanovićevih slika i njegove supruge Vale Salaškove”, dodaje Obradović.

Milovanović je rođen u zaseoku Tuk kod užičkog sela Gostinica. Zvanje akademskog slikara stekao je 1909. na akademiji u Minhenu, odakle se po izbijanju Prvog balkanskog rata vratio u Srbiju. Kao ratni slikar raspoređen je u Drinsku diviziju drugog poziva, čiji pripadnik je bio i u Drugom balkanskom ratu, a posle kog je otišao u Prag. Tu je dan pošto je Austrougarska objavila Srbiji rat, uhapšen, ali je ubrzo uspeo da pobegne iz zatvora. Preko Nemačke, Poljske, Ukrajine, Crnog mora i Rumunije vratio se u Srbiju i ponovo pristupio Drinskoj diviziji sa kojom je prošao albansku golgotu, boravio na Krfu, gde je postao zvanični slikar Vrhovne komande, borio se na Kajmakčalanu, rekao je za GZS Nemanja Obradović, istoričar.
Na Solunskom frontu naslikao je portrete kralja Petra Prvog i regenta Aleksandra i srpskih vojskovođa Putnika, Mišića, Stepanovića, Bojovića, Šturma. Po oslobođenju Srbije je sa porodicom živeo i stvarao u Beogradu, a tridesetih godina prošlog veka se vratio u zavičaj gde je podigao kuću sa ateljeom. Pod optužbom da je engleski špijun, septembra 1941. uhapsili su ga partizani i streljali uoči sloma Užičke republike. Milovanovićev legat, , s vremenom je postao mali da bi se stručnoj javnosti predstavila sva dela i značaj umetnika pa se javila potreba za rekonstrukcijom, kaže Obradović i dodaje da -Mihailo Milovanović nije bio ni narodni neprijatelj ni petokolonaš, a streljan je zato što nije hteo da pristupi komunistima i materijalno ih pomaže iz političkih i ideoloških razloga - obrazloženo je u rešenju za rehabilitaciju koje je 2007. doneo Okružni sud u Užicu, podseća Obradović.
GZS
Dodaj sliku
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, šovinističke ili preteće poruke neće biti objavljeni. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne održavaju stavove Glasa Zapadne Srbije.
Izdavač: Privredno društvo GZS doo Čačak.
Glavni i odgovorni urednik: Gvozden Nikolić.
Registar javnih glasila Republike Srbije broj: IN000143.
Župana Stracimira 9/1, Čačak
redakcija@glaszapadnesrbije.rs | cacakvideo@yahoo.com
Izrada: DD Coding
© Glas Zapadne Srbije 2026. Sva prava zadržana.