
Nekada su Dubrave bile pune ljudi, a sada se u njemu i okolna četiri sela, broj stanovnika može svesti na jednu deseticu. Ipak jedan čovek rešio je da promeni ovu statistiku.
„Imali smo školu sa više od 400 đaka i žamor dece koji je odzvanjao brdima, ali je vreme učinilo svoje stariji su izumirali, mlađi su selili, tako sam ostao ovde samo ja, sam u selu”, kaže za GZS Milenko Toroman.

Selo Dubrave, foto: GZS
I koliko god da je njegovo selo lepo, samoća je teška. Zato se Milenko odlučio da deo svoje imovine pokloni onima koji bi ovde dolazili makar vikendima. Svoju ideju podelio je na društvenim mrežama i vrlo brzo ljudi su počeli da se javljaju.
„Kad su čuli da je džabe, javljali su se mnogi da dolaze, žele da pogledaju, mnogi su se interesovali i nisu verovali da ja to zaista poklanjam. Meni je želja da bar 10 njih dođe i napravi vikendice, da selo bude u plusu a ne u minusu”, priča Milenko.

Milenko Toroman, foto: GZS
Ali život u selu do koga se stiže preko četiri granična prelaza, nije za svakoga, pa su se vrlo brzo izdvojili oni koji zaista žele život u netaknutoj prirodi. Jedan od njih je mladi Nemanja Jovanović koji je rođen u Bečeju, ali je polovinu života proveo na severu Švedske.
„Ja sam znao da ću se vratiti u moju zemlju kad – tad, pošto sam znao da Srbija ima prelepu zemlju, nekako su se tačke spojile i dovele me do Milenka. Osećam kada priroda šalje svoju energiju da moje srce i moja duša miruju”, priča Nemanja koji već uveliko podiže brvnaru koja ne remeti prirodni sklad ovog jedinstvenog prostora.

Nemanja Jovanović, foto: GZS
Ovaj mladi čovek ovde je svoj na svome, rešen je da nova kuća koju gradi bude više od vikendice, a plan mu je i da zelena energija bude budućnost ovih krajeva.

„Moji planovi su da ovde permanentno živim, da ne idem nigde, ovo je moje mesto, ovde osećam da pripadam. Moji ciljevi su da ta zelena cirkulacija gde je sve obnovljivo, da li su to izvori sa solarnih panela, mini hidrelektrana, postavljanje nekih baterija koje bi napajale okolne kuće ovde i u sledećem selu, da to kruži. Samim tim, kad imamo viška, da prodamo ili damo negde gde ima potrebe”, mišljenja je Nemanja.
Osim Nemanje, Milenko kaže da je od ozbiljnih interesenata izdvojio dve žene iz Beograda, koje su zainteresovane za organsku proizvodnju i podizanje turističkih kapaciteta, koji bi u svojoj ponudi, osim odmora u jedinstvenim pejzažima, omogućavali zainteresovanim gostima i učestvovanje u radu u organski podignutim vrtovima.
Ovakvi primeri vetar su u leđa i lokalnoj samoupravi, koja u saradnji sa državom stvara uslove za povratak na selo, ali i razvoj seoskog turizma.
„Stvaraju se ovde uslovi zaista, kockica po kockica, od puta, telekomunikacija, škole u prirodi, pa čak i mesto sabiranja kao što je crkveni hram, sve je to uređeno i sve to doprinosi da se ljudi vraćaju, prosto smo ubeđeni da će to tako i biti”, naglasio je član opštinskog veća Priboja Dragan Ljeljen.

Član opštinskog veća Priboja, Dragan Ljeljen foto: GZS
Dakle, iako je Milenko za sada jedini stanovnik sela Dubrave u opštini Priboj, do koga se dolazi preko četiri granična prelaza, izvesno je da će vreme pokazati da to uskoro neće biti tako, jer je za sada njegov jedini budući komšija Nemanja, voljan da ubrzo stane na ludi kamen, pa će se, verujemo, ovim planinskim visovima razlegati i plač novorođenih beba.

GZS
Dodaj sliku
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, šovinističke ili preteće poruke neće biti objavljeni. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne održavaju stavove Glasa Zapadne Srbije.
Župana Stracimira 9/1, Čačak
redakcija@glaszapadnesrbije.rs | cacakvideo@yahoo.com
Izdavač: Privredno društvo GZS doo Čačak.
Glavni i odgovorni urednik: Gvozden Nikolić.
Registar javnih glasila Republike Srbije broj: IN000143.
Izrada: DD Coding
© Glas Zapadne Srbije 2025. Sva prava zadržana.