
je u vezi ovog zdanja i dan danas obavijeno velom misterije.
„Ostaci srednjovekovnog utvrđenja Solotnik najverovatnije potiču iz perioda 13. i 14. veka. Malo se zna o njemu jer uopšte nema podataka u sačuvanim istorijskim izvorima, ali na osnovu ostataka arhitekture i postojećih dokaza, radi se o veoma značajnom vojnom utvrđenju koje se nalazilo na srednjovekovnom trgovačkom putu, od primorja preko centralne Bosne, Višegrada, Užica ka unutrašnjosti srpske srednjovekovne države. Samo ime Solotnik, pored ostalih toponima kao što su Solotuška reka i Solotuška vrela, nema istorijsko pojašnjenje zašto se tako naziva, jer u okolini nema ostataka rudnika soli”, kazao je za Glas zapadne Srbije istoričar Aleksandar Simić.

On je istakao da meštani ovog kraja i dan danas prepričavaju brojne legende, a osim naziva Solotnik u narodu ovog kraja zastupljena su još dva Kulina i Jerinin grad.
„Veruje se da je utvrđenje gradila prokleta Jerina, odnosno despotica Irina Kantakuzen, supruga despota Đurađa Brankovića. Takođe postoji legenda da ovo utvrđenje čuva značajna nalazišta soli i zlata, pa ne čudi da je kroz istoriju ovo mesto često bilo pljačkano, ali geološka i arheološka ispitivanja ovog područja nisu utvrdila njihovo postojanje”, istče Simić.

Aleksandar Simić, istoričar, foto: GZS
Ostaci samog utvrđenja i arheološki nalazi koji su rađeni pre petnaestak godina, govore da je ovo mesto bilo naseljeno još u doba Kelta i Rimljana, pre nove ere, a na osnovu ostataka ovog tvrđenja, izvesno je da je tvrđava bila nepravilnog četvorougaonog oblika površine 20 x 19 metara. Tvrđava je imala sve elemente klasičnog vojnog utvrđenja srednjovekovne srpske države. Postoje ostaci cisterne za vodu, ostaci bedema koji su bili od jednog do dva metra širine, građena je metodom slaganog kamena koji je vezivan cementnim malterom. Međutim glavno utvrđenje, odnosno donžon kula nije sačuvana, kao ni deo dvora i vojne kasarne. Sam položaj je jako nepristupačan, odnosno jako pogodan za odbranu, jer je sa istoka, zapada i severa tvrđava potpuno nepristupačna a sa juga je verovatno bila povezana malim drvenim mostićem. Takođe je u tom predelu isklesan i šanac koji je predstavljao još jednu prepreku za osvajnje ove tvrđave. Strateški položaj ovog mesta koje nadgleda čitavu dolinu reke Solotuše i taj čuveni karavanski put koji je išao ovim predelima govori o njegovom značaju.

„Ono što su malobrojni istraživači, koji su se bavili ovim utvrđenjem, utvrdili je da je sadašnji oblik dobilo u vreme pada srpske despotovine odnosno da je građeno za potrebe odbrane. Arheološki ostaci govore da je ovde vođena značajna borba u cilju odbrane od turske invazije. Utvrđenje je po svemu sudeći napušteno u vreme drugog pada srpske despotovine, odnosno pada Smedereva 1459. godine”, rekao je Simić.
S obzirom da se Solotnik ne pominje u istorijskim spisima, za precizniju sliku o ovom utvrđenju potrebno je uraditi iscrpnija istraživanja.

„Nešto malo o ovom mestu je pisao Aleksandar Deroko u svom delu Srpske srednjevekovne tvrđave, ali nema većih i dubljih istraživanja koje ovo mesto svakako zaslužuje”, ističe Simić.
Opština Bajina Bašta prepoznala je Solotnik kao potencijalni turistički lokalitet, ali do danas nije mnogo urađeno da bi se turistički valorizovao.

Sam prilaz ovom lokalitetu takođe nije za svakodnevnu posetu. Dve planinarske staze vode do samog lokaliteta, ali potrebno je popraviti put. Bilo je nekoliko inicijativa vezanih za uređenje lokaliteta, međutim, između ostalog problem su i imovinsko – pravni odnosi, tako da je neophodno rešiti prvo te osnovne stvari a kasnije i pristupiti samoj rekonstrukciji tvrđave.

Ranko Milanović iz NP Tara, foto: GZS
„Do Solotnika se može doći makadamskim putem iz pravca Kaluđerskih bara, takođe od Kaluđerskih bara vodi planinarska staza do samog lokaliteta i postoji staza koja je zahtevnija, iz podnožja tvrđave, od crkve u Solotuši, ali je ona za iskusnije planinare”, naglasio je Ranko Milanović iz NP Tara.

GZS
Dodaj sliku
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, šovinističke ili preteće poruke neće biti objavljeni. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne održavaju stavove Glasa Zapadne Srbije.
Izdavač: Privredno društvo GZS doo Čačak.
Glavni i odgovorni urednik: Gvozden Nikolić.
Registar javnih glasila Republike Srbije broj: IN000143.
Župana Stracimira 9/1, Čačak
redakcija@glaszapadnesrbije.rs | cacakvideo@yahoo.com
Izrada: DD Coding
© Glas Zapadne Srbije 2026. Sva prava zadržana.