
„Kada kažemo endemične i reliktne vrste onda se misli na one vrste koje su karakteristične za jedno uže geografsko podruičje, odnosno koje su zaostale iz daleke geološke prošlosti, a zaostale su zahvaljujući tome što na Tari postoji nekoliko kanjona. Dakle, imamo kanjon Drine kao najveći i najspecifičniji ali postoji još pet, šest manjih kanjona i zahvaljujući njima, sačuvali su se specifični mikroklimatski uslovi što je pogodovalo tome da budemo tako floristički bogati”, naglasio je Milanović.

Duge šetnje šumom kao lek za dušu i telo; Foto: GZS
Osnovni fenomen Nacionalnog parka „Tara” predstavljaju šume, odnosno mešoviti i raznodobni šumski kompleksi. Unutar ovog parka na istoimenoj planini nalazi se oko 40 različitih šumskih zajednica.
„Pod raznodobnim podrazumevamo šume koje nisu iste starosti i to su osnovni fenomeni ovog nacionalnog parka. A kada govorimo o Nacionalnom parku ‘Tara’ moramo pomenuti Pančićevu omoriku, koja predstavlja simbol samog parka. Otkrivena je 1875. godine u Zaovinama. Otkrio ju je Josif Pančić i dokazao da je to nova vrsta četinara za nauku, tako da ona nije samo simbol Tare i nacionalnog parka već i cele naše zemlje”, ističe Milanović.
Pančićeva omorika, simbol Tare ali i cele Srbije; Foto: GZS
Šumama unutar nacionaog parka gazduje se na jedan specifičan način. Prisutno je kontrolisano šumarstvo ali i sanitarne mere, kako bi se sprečile ili rešile sve opasnosti koje prete ovoj nepreglednoj fabrici kiseonika.

Krošnje u magli stvaraju bajkovit prizor koji odiše mističnošću; Foto: GZS
Jedna od bitaka koja se poslednjih desetak godina vodi na Tari jeste i borba protiv potkornjaka, insekta koji parazitira ispod kore drveća, sposobnog da u potpunosti uništi stoletnu šumu.

Jedna od feromonskih klopki; Foto: GZS
„Oni buše neke svoje hodnike, što dovodi do prekida procesa fotosinteze. U tu svrhu širom parka je postavljeno 1.200 feromonskih klopki koje se periodično kontrolišu i prazne. To se pokazalo kao jako delotvorna mera. U prvoj godini njihovog postavljanja, dakle 2014. godine smo imali negde oko 35 miliona uhvaćenih tih insekata, da bi poslednje godine bilo negde oko pet miliona, što pokazuje da je značajno smanjena njihova populacija. Moram napomenuti da nama nije cilj da uništimo sve te insekte već da se vrate u neku prirodnu, normalnu meru, gde se priroda može sama boriti. Svega stotinjak tih insekata za 15 do 20 dana, može osušiti jedno stogodišnje stablo”, rekao je Ranko Milanović.
Glas zapadne Srbije
Dodaj sliku
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, šovinističke ili preteće poruke neće biti objavljeni. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne održavaju stavove Glasa Zapadne Srbije.
Izdavač: Privredno društvo GZS doo Čačak.
Glavni i odgovorni urednik: Gvozden Nikolić.
Registar javnih glasila Republike Srbije broj: IN000143.
Župana Stracimira 9/1, Čačak
redakcija@glaszapadnesrbije.rs | cacakvideo@yahoo.com
Izrada: DD Coding
© Glas Zapadne Srbije 2026. Sva prava zadržana.