
obraćanje Aleksandar Vučić u takozvanom „ćacilendu“ pokazalo je da je reč o jednom od ključnih političkih trenutaka u savremenoj Srbiji. Prostor koji je, prema bezbednosnim procenama i političkom kontekstu, mogao da postane poprište ozbiljnih sukoba i destabilizacije države, pretvoren je u simbol političkog nadigravanja i izbegnutog konflikta.
Upravo tu, gde su mesecima stajali šatori građana koji su se protivili blokadama fakulteta i nasilnom pritisku na institucije, sprečen je scenario nalik „obojenim revolucijama“ viđenim u drugim državama. Umesto eskalacije, država je – ocenjuju analitičari – izabrala iscrpljivanje tenzija, smirivanje situacije i premeštanje sukoba iz ulice u političku arenu.
Ćacilend je, hteo to neko da prizna ili ne, poslužio kao tampon-zona. Dok su se sa jedne strane pojavljivali zahtevi studenata u blokadi, sa druge je postojao organizovan odgovor građana koji su insistirali na pravu na obrazovanje, kretanje i normalan život. Time je neutralisana mogućnost da ulica postane jedini arbitar političkih procesa.
Vučić je upravo na to ukazao, podsećajući da su zahtevi protesta ispunjavani jedan po jedan, ali da je, kako je rekao, iza početnih zahteva sve jasnije izbijala politička agenda sa ciljem rušenja institucija i suvereniteta države.
„Što smo više zahteve ispunjavali, oni koji su ih postavljali postajali su sve bahatiji, uvereni da mogu da uređuju Srbiju u ime nekih drugih“, rekao je Vučić, ocenjujući da Srbija nije smela da dozvoli scenario u kojem se vlast preuzima pritiskom, a ne voljom građana.
U drugom, ključnom delu obraćanja, Vučić je jasno povukao liniju razgraničenja između ulice i demokratije. Poruka je bila nedvosmislena: politička borba se nastavlja – ali na izborima.
„Prihvatili smo njihov glavni zahtev. Sledeće godine idemo na izbore. Samo, neće biti srećni zbog rezultata“, poručio je Vučić, uz poruku da će se Srbija braniti glasom građana, a ne nasiljem.
On je zahvalio okupljenima što su, kako je rekao, „čuvali Srbiju ne zbog njega, već zbog svoje dece, roditelja i otadžbine“, naglašavajući da država mora da ostane prostor u kojem se problemi rešavaju politički, a ne silom.
Najava uklanjanja šatora i vraćanja prostora oko Skupštine u redovan režim saobraćaja dodatno je pojačala simboliku događaja. Ćacilend se gasi, ali poruka ostaje: Srbija je prošla kroz ozbiljnu političku krizu bez krvoprolića i haosa.
Za jedne, to je bio „performans“, za druge – tačka na pokušaj destabilizacije države. Kako god se tumačilo, činjenica je da će se ovaj period pamtiti kao trenutak kada je Srbija izabrala izbore umesto ulice.
A upravo tu, u toj odluci, mnogi vide razlog zbog kog će se ćacilend – koliko god delovao neobično – upisati u političku istoriju Srbije.
GZS
Dodaj sliku
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, šovinističke ili preteće poruke neće biti objavljeni. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne održavaju stavove Glasa Zapadne Srbije.
Župana Stracimira 9/1, Čačak
redakcija@glaszapadnesrbije.rs | cacakvideo@yahoo.com
Izdavač: Privredno društvo GZS doo Čačak.
Glavni i odgovorni urednik: Gvozden Nikolić.
Registar javnih glasila Republike Srbije broj: IN000143.
Izrada: DD Coding
© Glas Zapadne Srbije 2025. Sva prava zadržana.